Information work is never done


Globalna ekonomija i globalna konkurencija dovele su do krize profitabilnosti 1970-ih i do restrukturiranja kapitalizma. Organizacionim promenama u kapitalističkom preduzeću se pokušava odgovoriti na rastuću neizvesnost u novim strukturalnim uslovima proizvodnje i tržišta. Širenje informacionih tehnologija stupa u interakciju sa organizacionim promenama i vodi nastajanju nove tehnološko-ekonomske paradigme. Tejlorovu naučnu organizaciju rada (fordizam) klasičnog industrijalizma zamenjuje postfordizam informacione ekonomije, masovnu proizvodnju fleksibilna proizvodnja.[1]

Nova informaciona paradigma donosi promene u svim aspektima rada i ekonomije i utiče na pojavu novih oblika socijalne isključenosti. Brojni su pokušaji da se mapira nova socijalna i profesionalna struktura društva. Ko je u jezgru nove ekonomije, ko je na periferiji, a ko ostaje izvan? Koji sektori ekonomije su u ekspanziji i koje vrste rada u njima učestvuju, kakva se u njima zaposlenost očekuje u budućnosti? Ko su umreživaci, ko umreženi, a ko isključeni?


Transformacija prirode i organizacije rada vezana je za sve širu primenu informaciono-komunikacionih tehnologija u radnom procesu i za rastući značaj prikupljanja i obrade informacija i odlučivanja na osnovu informacija. Uloga i udeo informacionog rada u različitim sektorima privrede se menjaju.[2] Ne samo da radna snaga prelazi iz poljoprivrede i industrije (primarnog i sekundarnog) u tercijalni sektor privrede – sektor usluga, već je informacioni rad sve zastupljeniji u svakom od sektora. Pomeranje u profesionalnoj strukturi ka sektoru usluga ne znači da će on zameniti ostale sektore privrede i da se značaj poljoprivrede i industrije za lokalne i globalnu ekonomiju smanjio. Zapravo, smanjuje se potreba za radom u primarnom i sekundarnom sektoru jer se proizvodni procesi reorganizuju uz upotrebu ICT. Zaposlenost se i u samom sektoru usluga (baziranom na informacijama) može redukovati upošljavanjem mašina, mehanizacijom i automatizacijom radnog procesa. I sami informacioni radnici se mogu zameniti kako ICT napreduju, naročito pomoćno i administrativno osoblje (automatizovanjem elektronskih transakcija).


Kao što utiču na sve sektore privrede, inovacije u ICT stimulišu razvoj novih informacionih industrija, kao što su proizvođači softvera, usluge bazirane na Internetu, službe za pružanje informacija (call centers), mreže mobilne telefonije. Uslužni rad baziran na informacijama (information-based services work) postao je neizbežan u mnogim novim i starim profesijama, npr. u radu profesora, konsultanata, novinara...


Priroda rada se u informacionoj ekonomiji menja u dva pravca:[3]


- Sve je veća važnost informacionog rada. Struktura rada je određena aktivnostima prikupljanja, obrade i korišćenja informacija. Rad se sve više obavlja na informacionom nivou, pa dobija na značaju i ceni u odnosu na materijalni nivo proizvodnih procesa koje reguliše. Informacioni nivo postaje posrednik između ljudskog rada i materijalnog nivoa proizvodnje. Dve grupe radnika, iako ne spadaju u informacione radnike u užem smislu reci, manipulišu objektima materijalne proizvodnje posredstvom informacionog nivoa: interfejs radnici koji svojim radom utiču, i garancioni radnici koji kontrolišu odvijanje procesa proizvodnje.


- Rad postaje refleksivan. Kontrola kvaliteta i produktivnosti se spaja sa samim radnim operacijama. Rad proverava, reguliše i usavršava sam sebe. Sve više rada uključuje konstantnu samoinovaciju, a granica između rutinskog i inovativnog rada postaje nejasna. Uloga subjektivnosti je neophodna u povezivanju tehnoloških sistema, uslova okruženja i osoblja. Potpuno automatizovana fabrika je tehnokratska iluzija.


Jedna od dilema u vezi budućnosti rada je: da li će rutinizirani rad nestati? Neke nove forme rada, kao u call centrima, predstavljaju repetitivne, striktno kontrolisane, Tejlorizovane poslove, kojima mašine daju ritam i u kojima se ne zahteva znanje. Nepotpuna automatizacija upošljava čoveka kao dodatak mašini. Ne može se svako prenošenje informacija smatrati radom u vezi sa znanjem.


Sa druge strane, direktni proizvodni rad sve više uključuje znanje i rešavanje problema. Sistem regulator postaje ključna figura u proizvodnji koja ne obavlja standardizovane operacije, vec spaja indirektan i menadžerski posao. Fleksibilan način proizvodnje odgovara na zahteve potrošača, koji traže individualizovana rešenja. Za razliku od opšte informatizacije rada, autori smatraju da: "Očigledno je da ne postoji opšti trend ka informacionom radu zasnovanom na znanju (knowledge-based information work)."[4]


Generalno, u svakoj kompaniji možemo razlikovati 3 procesa:


- direktnu proizvodnju ili usluge (jezgro aktivnosti),
- indirektne ili periferne aktivnosti, čija je funkcija da podrže i omoguće nesmetano odvijanje centralnih aktivnosti obezbeđujući im resurse (finansije, znanje) ili marketing i distribuciju proizvoda i usluga,
- menadžerski posao, kojim se koordinišu i regulišu prve dve aktivnosti.


Koje vrste rada posebno angažuju znanje? To nisu servisne delatnosti u prvom smislu, koje direktno uslužuju korisnike, nego "sekundarne usluge" (druga vrsta aktivnosti – 'secondary services'), koje poboljšavaju proizvodnju kroz podršku i korišćenje ljudskog kapitala (human capital). Ova vrsta rada (knowledge-intensive business services) uključuje i indirektan i menadžerski rad. Sve veći deo rada odlazi na inovacije i istraživanje u sklopu kompanije, da bi se dizajnirali novi proizvodi i iskoristilo akademsko znanje u praksi.


Dizajn i istraživanje postaju bitni i u uslužnom sektoru, kao i marketing. Potrošači više nisu zainteresovani za standardizovana rešenja, pa je potrebno ispitivanje potreba da bi se razvili novi proizvodi. Veći deo rada će odlaziti i na menadžment, jer planiranje u uslovima globalizacije postaje izuzetno složeno. Direktna proizvodnja i usluge će biti u opadanju. U praksi se indirektan rad i menadžerske funkcije sve više delegiraju radnicima u direktnoj proizvodnji, dok se direktan rad sve više automatizuje. U informacionoj ekonomiji sve veća nestabilnost zaposlenja pogađa slojeve srednjeg menadžmenta i specijaliste u perifernim aktivnostima kompanija.[5]

----------------------------------------------------------------------
[1] Vidi: Uspon umreženog društva, Manuel Castells, Golden marketing, Zagreb, 2002.
[2] Prema: Social Transformation in an Information Society: Rethinking Access to You and the World, William H. Dutton, 2004
[3] Information Society, Work and the Generation of New Forms of Social Exclusion, First Interim Report (Literature Review), Tampere, January 1999
[4] isto
[5] O tome vidi u: Paul Krugman, White Collars Turn Blue

Popular posts from this blog

Misliti IG

Subvertise!

Konstrukcija individualnog identiteta u informacionom društvu